- •2. Selidba Hrvata
- •3. Prve hrvatske knezevine
- •2. Između dva carstva
- •3. Izdvajanje Bosne - postanak I jačanje Dubrovnika
- •5. Protukraljevski pokret u Hrvatskoj
- •6. Osmanlijska opasnost I agresija
- •7. Stogodišnji hrvatsko-turski rat
- •2. Osmanlijska osvajanja I poraz na Mohačkom polju (1526.)
- •3. Hrvati biraju Habsburgovce za svoje kraljeve (1527.)
- •4. Položaj Hrvatske između osmanlijske agresije I mletačke okupacije
- •5. Nastavak stogodišnjeg rata - sigetska epopeja (1566.)
- •7. Novi osmanlijski napadaji I njihov slom kod Siska 1593.
- •9. „Croatia rediviva“ I mir u Srijemskim Karlovcima 1699.
- •10. Pragmatiška sankcija 1712. - apsolutizam I germanizacija
- •2. Napoleonski ratovi - propast Venecije I Dubrovnika
- •3. Hrvatski narodni preporod
- •4. Ban Jelačić I sukob s Mađarima 1848.
- •5. Slom apsolutizma - Hrvatsko-ugarska nagodba 1868.
- •8. Politika „novog kursa“ - put prema Beogradu
- •2. Država Slovenaca, Hrvata I Srba - Kraljevina Srba, Hrvata I Slovenaca - 1918. Godine
- •3. U Kraljevini Srba, Hrvata I Slovenaca (1918.-1929.)
- •4. U Kraljevini Jugoslaviji - Banovina Hrvatska (1929.-1939.)
- •2. Nastanak Federalne Hrvatske u Jugoslaviji
- •2. Početci hrvatskog otpora 1967.-1971.
- •3. Ustav iz 1974. - republike kao države
- •4. Srpsko vodstvo pokušava stvoriti veliku Srbiju
- •2. Velikosrpska pobuna I agresija - Domovinski rat 1991.
- •10. Reintegracija Hrvatskog Podunavlja 1998.
3. U Kraljevini Srba, Hrvata I Slovenaca (1918.-1929.)
Bila je to nasilna odluka koju nije nikada prihvatio Hrvatski sabor i nije odobrila većina hrvatskog naroda. Nova država bila je nedemokratska monarhija s prevlašću Beograda, Srbije i njihove dinastije u kojoj svim nesrpskim narodima nisu priznata nacionalna prava. Naime, njima su odmjeravani veći porezi, financijski se najviše ulagalo u Srbiju, a sve vlade, ministri, generali bili su (oko 90 posto njih) Srbi i Crnogorci. Kada su se 1927. protiv Beograda ujedinili Hrvati i neki hrvatski Srbi i oformili Seljačko-demokratsku koaliciju (Radić- Pribičević) bio je to poticaj da se u parlamentu u Beogradu ubiju vođe hrvatskog naroda s tribunom Stjepanom Radićem na čelu 1928. godine. I dok se u prvoj Jugoslaviji provodi unitarizacija i srbizacija, u Istri, Rijeci, Zadru na djelu je nasilna, totalna talijanizacija od 1922. i fašizacija kojoj su prvi otpor pružili baš istarski Hrvati (Labin, Praština). Iduće godine proglašena je izravna diktatura kralja Aleksandra. Počeli su masovni progoni i pokolji Hrvata, pa su neki pobjegli u inozemstvo i utemeljili hrvatsku oslobodilačku organizaciju. Bili su to tzv. ustaše kojima je glavni cilj bio rušenje Kraljevine SHS, zapravo srpske države i stvaranje slobodne Hrvatske. Njihov vođa bio je Ante Pavelić. Za rušenje te države, koja se od 1929. nazivala Kraljevinom Jugoslavijom, bili su tada i komunisti.
4. U Kraljevini Jugoslaviji - Banovina Hrvatska (1929.-1939.)
Odnosi u zemlji promijenili su se poslije atentata na kralja Aleksandra (1934.) koga su izveli makedonski revolucionari uz pomoc hrvatskih ustaša u Marseillesu. Kraljevina Jugoslavija se uskoro odvaja od politike francuske i versailleske Europe, skreće prema fašizmu, a unutar zemlje sve se više progone i ubijaju Hrvati. Hrvatska seljačka stranka (HSS) dobiva sve više glasača i 1939. prisilila je beogradsku vladu da dopusti osnivanje Banovine Hrvatske kojoj je vraćena autonomija i djelomice atributi državnosti koju je izgubila ujedinjenjem 1918. godine. U sastavu Banovine Hrvatske bili su dijelovi zapadne, središnje i sjeverne Bosne (Livno, Duvno ili Tomislav-grad, Travnik, Derventa, Gradačac, Brčko) te Hercegovine (Mostar, Stolac, Ljubuški, Konjic). Bili su kotarevi s hrvatskom većinom. Bio je to korak prema federalizaciji države i rješenju hrvatskog pitanja, ali je sve onemogućio II. svjetski rat koji je tada započeo.
VII. U VRTLOGU II. SVJETSKOG RATA (1941.-1945.)
1. Slom Jugoslavije - Nezavisna Država Hrvatska (NDH - 1941.)
Jugoslavija je 25.3.1941. pristupila Trojnom paktu, ali je uskoro uz pomoć Engleske izveden puč u Beogradu kojim je taj pristup poništen. To je bio povod Njemačkoj da uz pomoć svojih saveznika (Italija, Mađarska, Bugarska) napadne i u 12 dana rata slomi, a odmah zatim podijeli Jugoslaviju. Od Hrvatske, Bosne i Hercegovine stvorena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH) koju su pomagale spomenute države, osobito Italija koja je sebi uzela veliki dio hrvatske morske obale, više otoka i gradova, a Mađarska Međimurje. Vlast u NDH preuzeli su ustaše i njihov vođa dr. Ante Pavelić. Budući da su oni, iako manjina u Hrvatskoj, uz pomoć profašističkih sila ipak obnovili hrvatsku državu, imali su u početku potporu dijela hrvatskog naroda. Većina, koja nije htjela suradnju s Njemačkom i Italijom, a pripadala je Hrvatskoj seljačkoj stranci dr. Vladka Mačeka, ostala je neutralna.