2. Ozaljski

• PETAR ZRINJSKI je Katarini napisao glasovito ljubavno pismo koje ona nikada nije dobila.

• ANA KATARINA ZRINSKA: obrazovanija od Petra. Njena i Petrova djela nisu velika.

• FRAN KRSTO FRANKOPAN: dok je bio zatvoren prvodio je Molierea i pisao pjesme na narodnom jeziku.

• IVAN BELOSTENEC: Gazofilacij, 1670.

- Južna Lika je bila čakavska (Frankopani)

- Južno od Karlovca je spoj čajkavskog i kajkavskog i oni su htjeli od 3 hrvatska narječja stvorit standardni jezik.

- Ozalj se nalazi blizu slovenske granice, podloga čakavska sa primjesama kajkavskog.

3. KAJKAVSKI

• JULIJE HABDELIĆ: „Dikcionar“

4. SLAVONSKI

• ANTUN KANIŽLIĆ: Požega, „Sveta Rožalija“

3. Javni govor (zaključak)

3. ZAKLJUČAK

3.1. SAŽETAK – onog što je rečeno, treba se svesti na glavnu misao (tj. na ono što se želi postići). Rečenice moraju biti branjive i netrivijalne.

3.2. POZIV – nakon izgovorenog pozivanje na podršku

3.3. EFEKTNI ZAVRŠETAK – mora biti šarmantan, ležeran, dobra misao.

3.4. ZAHVALA (i/ili isprika)

KOMPOZICIJA GOVORA

1. UVOD:

1.1. ZAGLAVLJE:

• Pozdravljanje

• Predstavljanje

• Oslovljavanje (stupnjevanje – poštovani, cijenjeni, dragi)

• kod prezimena koristiti vokativ, a ne samo ime

• prezimena u ženskom rodu treba deklinirati

1.2. PREDGOVOR:

• stvaranje naklonosti prema govorniku (šalom na vlastiti račun ili pohvalom auditoriju, ne kombinirat oboje i ne uliziva se)

• Stvaranje zanimanja za temu (npr neko retoričko pitanje, tako se ne podcjenjuje sugovornika)

2. Glavni dio:

2.1. PRIČA

2.2. RAZDIOBA (u načelu dvojna) – promotriti barem s 2 stajališta koja idu u prilog

2.3. IZNOŠENJE – razlozi koji su potakli na lobiranje i borbu

2.4. POTKRIJEPE – slikovito prikazati čega ima i koliko bi trebalo dobiti, podatak bi trebalo pretvoriti u nešto mjerljivo kako bi slušatelj mogao vizualizirati.

2.5. POBIJANJE – suprotne ideje pobiti stvarnim i vizualiziranim razlozima

3. Zaključak

3.1. SAŽETAK – onog što je rečeno, treba se svesti na glavnu misao (tj. na ono što se želi postići). Rečenice moraju biti branjive i netrivijalne.

3.2. POZIV – nakon izgovorenog pozivanje na podršku

3.3. EFEKTNI ZAVRŠETAK – mora biti šarmantan, ležeran, dobra misao.

3.4. ZAHVALA (i/ili isprika)

Nakon govora svatko mora znati koja je bila središnja misao i prepričati efektan završetak. Ne smije se komentirati čovjeka, već samo misao. U retoričkoj borbi treba biti dostojanstven. Što je bolja priprema i govor je bolji.

JAVNI BONTON: PRAVILA GOVORNIH OBREDA

• Pri pozdravljanju prvo pozdravlja muškarac ženu, niži višeg u funkciji, mlađi starijega.

• Žena mora muškarcu biti predstavljana, mlađi starijem i niži se predstavlja višem po funkciji.

• Uvijek treba prvo najdaljega pozdraviti (u spolnom i hijerarhijskom smislu)

• Ako žena otvara manifestaciju prvo se obraća muškarcima i obrnuto.

• Publiku prije predstavljanja treba PROFILIRATI – dobno, spolno, razina obrazovanja.

• Ako je publika raznolika ili šala na vlastiti račun (retorička skromnost) ili pohvala auditoriju (uzvisiti one koji slušaju).

• PREDSTAVLJANJE: ne koristiti „Zovem se...“ ili „moje ime je...“, već „Ja sam...“. Pri tom treba gledati ravno u oči i lijepo stisnuti ruku.

• Traba STUPNJEVATI u pozdravu: poštovani, cijenjeni, dragi... – RETORIČKA SHEMA

• Prelazak na TI predlaže stariji, žena i viši po funkciji

• U bontonu nije došaptavanje, neslušanje i ometanje, pregovore najbolje voditi u četiri oka.

• Slušački bonton: ime, prezime i prigodna funkcija kada se postavlja pitanje u sklopu diskusije

• IZVAN BONTONA: isticanje sebe iznad drugoga, ničim se ne smije podcjenjivati onog prije

• Neslaganje s nekim nije osobni sud

• Treba poštovati onog na suprotnoj strani, tolerancija je pola obavljena posla

• Nije dobro sipričavati se na račun vremena

• Ne smije se govoriti predugo, 40 min je optimalno

• Ne smije se drugom reći nešto što bi ga moglo povrijediti

• Ne govoriti što drugi čini, već kako se mi osjećamo.

• Bonton ne smije biti sredstvo za pokoravanje

• Sadržaj je važniji od forme

• Bontonski je uzeti na sebe težu ulogu, na sebe preuzeti odgovornost, a drugome dati onoliko koliko može.

9